Faze u IPA programiranju

/Faze u IPA programiranju
Faze u IPA programiranju 2018-01-05T11:07:51+00:00

Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA II) – Strateško planiranje i programiranje

Budući da sprovođenje političkih, ekonomskih, pravnih i institucionalnih reformi podrazumijeva značajne finansijske izdatke država Zapadnog Balkana, Evropska unija podržava njihovo sprovođenje putem  Instrumenta za pretpristupnu pomoć IPA. Pretpristupna pomoć se pruža na osnovu odgovarajućeg strateško-političkog i programskog okvira što znači da će podrška biti usmjerena na realizaciju onih prioriteta koji su definisani strategijom proširenja EU, pristupnim ili evropskim partnerstvima u zavisnosti od statusa korisnika pomoći i godišnjim izveštajima o napretku u procesu pristupanja EU.

Pravni okvir za uspostavljanje Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) je UREDBA (EU) br. 231/2014 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. marta 2014.

Zajednička pravila i postupci za sprovođenje  instrumenata Unije za finansiranje spoljnjeg  djelovanja utvrđeni su Uredbom  (EU) br. 236/2014 Evropskog parlamenta i Savjeta. Finansijski okvir za sprovođenje Uredbe za period od 2014.-2020. iznosi 11 698 668 000 € prema tekućim cijenama. Do 4 % finansijskog okvira dodjeljuje se programima prekogranične saradnje između korisnika i država članica, u skladu s njihovim potrebama i prioritetima.

IPA II je namijenjena reformama u okviru unaprijed definisanih sektora. Ti sektori pokrivaju oblasti usko povezane sa strategijom proširenja kao što su: demokratija i upravljanje; vladavina prava; rast i konkurentnost. Ovakav sektorski pristup promoviše strukturne reforme koje će pomoći transformaciji određenog sektora i dovesti ga do EU standarda. Takođe omogućava kretanje prema bolje ciljanoj pomoći, osiguravajući efikasnost, održivost i fokus na rezultate. IPA II takođe omogućava sistematičnije korištenje sektorske podrške budžetu.

Najznačajnije izmjene u odnosu na prethodnu IPA-u odnose se  na:

  • princip dostupnosti sredstava za sve oblasti politika (bivše IPA komponente) svim zemljama korisnicama IPA-e bez obzira na njihov status kandidata ili potencijalnog kandidata;
  • veću fleksibilnost u alociranju sredstava oblastima politika (bivše IPA komponente) i zemljama korisnicama u zavisnosti od ostvarenog napretka i rezultata;
  • podršku uvođenju sektorskog pristupa;
  • uvođenje mogućnosti višegodišnjeg programiranja pomoći za sve oblasti politika (bivše IPA komponente).

Osnovne faze u IPA II programiranju su:

  1. Strateško planiranje i programiranje;
  2. Priprema programa;
  3. Implementacija i monitoring sektorske pomoći.

Strateško planiranje i programiranje obuhvata pripremu CSF-a (Common Strategic Framework – Zajednički strateški okvir tzv. Strategijski dokument za više zemalja) i CSP-a (Country Strategy Papers – Strateški dokumenti za IPA II za zemlju korisnicu). IPA pomoć predstavlja nadogradnju većeg broja prioriteta strateških dokumenata, kao što su Evropsko partnerstvo i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), koji se mogu vidjeti u Indikativnom Strateškom Dokumentu (ISP) koji će zamijeniti Višegodišnji Indikativni i Planski Dokument (MIPDs) korišćen do 2013.

Zajednički strateški okvir za sve zemlje IPA (Common Strategic Framework) i Strateški dokument za pojedinačnu državu korisnicu za IPA II (Country Strategy Paper) sadrže smjernice za strateško planiranje IPA II, a obuhvataju   period 2014-2020. Zajednički strateški okvir za zemlje IPA  prikazuje kako će finansijska pomoć EU doprinijeti postizanju sveobuhvatnih političkih prioriteta politike proširenja, definiše oblasti politika, instrumente i pristup programiranju, i određuje alokacije sredstava za zemlje korisnice.

Priprema programa podrazumijeva pretvaranje prioriteta i ciljeva identifikovanih u CSP-u, na nivou političke oblasti ili sektora, u specifične mjere/akcije/projekte. Programiranje će takođe ukazati na koji način će selektovane političke oblasti/sektori biti podržani, na osnovu  izvršene sektorske procjene. Programe je usvojila Komisija nakon konsultacija sa zemljama korisnicama i drugim uključenim stranama. Oni se realizuju na jedan od tri načina: neposrednim, posrednim ili zajedničkim upravljanjem.

Komisija nadgleda realizaciju programa kroz svoje servise u Direktorat za susjedsku politiku i pregovore o proširenju i u delegacijama EU u zemljama gdje se programi sprovode.

Sistem monitoringa je uspostavljen i uključuje Zajedničke odbore za nadzor sastavljene od Komisije i zemalja korisnica, gdje se raspravlja o implementaciji programa finasijske pomoći uz pomoć nadzornih i evaluacionih izvještaja i gdje se korektivne akcije dogovaraju po potrebi. Dalji monitoring se odvija na strateškom, sektorskom i akcionom nivou.