Evropska komisija je 14. juna 2018. godine objavila Predlog uredbe o uspostavljanju Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) III u sklopu niza instrumenata vanjskog djelovanja u okviru novog višegodišnjeg finansijskog okvira od 2021. do 2027. godine, kojom su  određuju  ciljevi tog programa, budžet za period 2021.–2027., oblici pomoći Unije i pravila za pružanje te pomoći.

U preambuli Predloga uredbe Komisija je ukazala da se proces proširenja temelji  na utvrđenim kriterijima i pravednim i strogim uslovima, te da se  svaki  korisnik ocjenjuje na osnovu vlastitih zasluga, kao i da snažna posvećenost pristupu „Najprije osnovno” ostaje ključna za ostvarivanje perspektive proširenja. Pristupom „Najprije osnovno” povezuju se vladavina prava i temeljna prava s dva druga ključna područja u postupku pristupanja: ekonomsko upravljanje – veća pažnja daje se ekonomskom razvoju i konkurentnosti – te jačanje demokratskih institucija i reforma javne uprave.

Opštii cilj predloga programa IPA III je podrška korisnicima  pri donošenju i sprovođenju  političkih, institucionalnih, pravnih, administrativnih, društvenih i ekomomiskih reformi potrebnih da bi ti korisnici postigli usklađenost s vrijednostima Unije i postupno se uskladili s pravilima, standardima, politikama i praksama Unije s ciljem članstva u Uniji, a čime se doprinosi njihovoj stabilnosti, sigurnosti i prosperitetu.

Posebni ciljevi predloga programa IPA III su:

  • (a) jačanje vladavine prava, demokratije, poštovanja ljudskih prava, temeljnih prava i međunarodnog prava, civilnog društva i sigurnosti te poboljšanje upravljanja migracijama uključujući upravljanje granicama;
  • (b) povećanje efikasnosti javne uprave i pružanje podrške  strukturnim reformama i dobrom upravljanju na svim nivoima;
  • (c) oblikovanje pravila, standardâ, politika i praksi korisnika u skladu vrijednostima Unije i jačanje pomirenja i dobrosusjedskih odnosa kao i  direktnih međuljudskih kontakata i komunikacije;
  • (d) jačanje ekonomskog i socijalnog razvoja, između ostalih putem pojačane povezivosti i regionalnog razvoja, poljoprivrede i ruralnog razvoja te socijalne politike i politike zapošljavanja, jačanje zaštite životne sredine, povećavanje otpornosti na klimatske promjene, ubrzanje prelaska na niskougljično ekonomiju i razvoj digitalne ekonomije  i društva.
  • (e) podrška teritorijalnoj i prekograničnoj saradnji.

U inicijalnom predlogu uredbe Komisija je predlažila  da se Instrumentu za pretpristupnu pomoć (IPA) III dodijeli ukupan budžet  od 14,5 milijardi eura u tekućim cijenama za period od 2021.do 2027.

Najveća promjena u predloženom okviru za programiranje je to što se raspodjela po državama mijenja u raspodjelu po prioritetima prema načelu „pravedne podjele”, tj. programi IPA-e slijede pet „okvira” koji odražavaju posebne ciljeve i uspješnost, te povećanu fleksibilnost koja je posljedica prelaza s fiksnih omotnica za svaku zemlju na dodjele koje se baziraju  na „okvirima” po tematskim prioritetima i pristupu koji se bazira na rezultatima.

Trenutnim instrumentom za pretpristupnu pomoć, IPA II pretpristupna pomoć se pruža na osnovu indikativnih strateških dokumenata za više zemalja i zemalja koji pokrivaju programski period.

Strateški dokumenti u više zemalja sadrže prioritete za djelovanje u relevantnim oblastima politike i uključuju indikativnu alokaciju EU fondova po oblastima politike, raščlanjenu po godinama, i indikatore za procjenu napretka. To su sveobuhvatni strateški planski dokumenti koji definišu prioritete i ciljeve pojedinačnih programa. Prioriteti se zatim pretvaraju u detaljne aktivnosti u godišnjim ili višegodišnjim programima djelovanja.

Dok se najveći dio pomoći usmjerava kroz nacionalne programe kao glavna sredstva za rješavanje specifičnih potreba u prioritetnim sektorima, koji predstavljaju više od 70% ukupnih sredstava IPA II, IPA takođe finansira programe za više zemalja, koji su osmišljeni da poboljšaju regionalnu saradnju kroz efikasnije rješavanje zajedničkih problema kroz međusobne preglede i razmjenu dobrih praksi. Programi prekogranične saradnje (CBC) postavljaju prioritete za pomoć u oblasti teritorijalne saradnje između korisnika IPA II, dok se programi ruralnog razvoja bave pomoći za poljoprivredni i ruralni razvoj.

IPA II istovremeno podržava makroregionalne strategije za rješavanje zajedničkih izazova u određenim geografskim oblastima, kao što su jonske ili jadranske regije. Strategije ne dobijaju specifična sredstva, ali neki programi prekogranične saradnje i transnacionalni programi mogu se smatrati sredstvima za postizanje ciljeva strategije. Programi takođe podržavaju pomirenje i dobrosusjedske odnose.

Aktivnosti IPA II se sprovode i upravljaju na različite načine, u skladu sa finansijskom regulativom, putem direktnog upravljanja (nadležna je Komisija), indirektnog upravljanja (izvršenje budžeta delegirano je entitetima kojima je povjerena u zemljama korisnicama, ali Komisija ima ukupnu konačnu odgovornost) ili zajedničko upravljanje (samo za prekograničnu saradnju sa zemljama EU, aktivnosti implementacije su delegirane državama članicama EU). Jedna od karakteristika IPA-e koja ga razlikuje od drugih vanjskih instrumenata je korištenje indirektnog upravljanja od strane zemlje korisnice; ovo omogućava potonjem da se prilagodi mogućem upravljanju strukturnim fondovima EU nakon pristupanja.

Iako  treba osigurati kontinuitet, očekuje se da će IPA III postati strateški kroz novosti kao što je promjena načina na koji je budžet dodijeljen -programiranje zasnovano na temama i prioritetima, a ne na državama, povećavajući fleksibilnost da odgovori na rastuće potrebe i osigura veći uticaj kroz veću koherentnost. IPA III će tražiti više komplementarnosti sa NDICI i drugim EFI, posebno EIDHR i IcSP, kao i više sinergija sa nizom programa unutrašnje politike EU.

Predlog IPA III takođe predviđa očuvanje svih postojećih načina isporuke i modaliteta implementacije. Element koji se zasniva na snažnim rezultatima IPA II će se održavati, ali će biti pojednostavljen kako bi se olakšalo praćenje i izvještavanje o korisnicima, kao i pružanje stvarnog podsticaja korisnicima.

Savjet EU je  19. februara 2019. godine,  postigao dogovor o poziciji  -djelomični opšti pristup o Nacrtu uredbe o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III) za period od 2021. do 2027.

,,EU će nastaviti da pruža pomoć kako bi pripremila partnere za buduće članstvo u Evropskoj uniji i podržava nihov proces pridruživana,, navodi se u zaključcima Savjeta EU.

Dat je focus na „najprije osnovno,”što znači da partneri koji žele pridruživanje Uniji moraju poštovati određene osnovne kriterijume -„kriterijumi iz Kopenhagena”, koji su usmjereni  na vladavinu prava i temeljna prava, ekonomsko upravljanje, kao i jačanje demokratskih institucija i javne uprave, te da će se Instrumentom posebno staviti naglasak na ispunjavanje tih kriterijuma, navodi se ,pored ostalog, u zaključcima Savjeta .

Dogovorenim tekstom nisu obuhvaćena finansijska i horizontalna pitanja, koja će zavisiti od sveopšeg dogovora o sljedećem višegodišnjem finansijskom okviru.

Instrumentom za pretpristupnu pomoć (IPA) III  će se, kako se navodi,  osigurati usklađenost i komplementarnost s novim Instrumentom za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju (NDICI) i povećati sinergije s unutašnjim politikama EU-a u nizu ključnih obasti poput migracija, istraživanja i inovacija, djelovanja u obasti  životne sredine i klime te povezivosti u saobraćaju i energiji.

Ocijenjeno je da se dogovorenim tekstom postiže ravnoteža između promovisanja  uspješnosti te obezbjeđenja pravedne podjele i predvidljivosti pomoći za korisnike i, takođe, upućuje na  mogućnost srazmjernog smanjenja i preusmjeravanja takve pomoći u slučajevima regresije ili stalnog manjka napretka korisnika. Usto se podsjeća da se takva smanjenja mogu ukinuti  u slučajevima u kojima korisnici ponovo postižu napredak u pogledu reformi.

Pošto je dobio sagasnost Savjeta EU da bi bio prihvaćen Nacrt uredbe o IPA III mora da prođe pregovore s novim  sastavom Evropskog parlamenta.

Trenutni Instrument za pretpristupnu pomoć, IPA II je uspostavljen Uredbom (EU) br. 231/2014. koja prestaje da važi 31. decembra 2020. i   fokusira se na : podržavanje političkih reformi; podržavanje ekonomskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja, u cilju pametnog, održivog i uključivog rasta (u skladu sa ciljevima postavljenim u strategiji Evropa 2020); jačanje sposobnosti korisnika da ispune obaveze koje proizilaze iz članstva u Uniji; i jačanje regionalne integracije i teritorijalne saradnje.

Planom proširenja obuhvaćene su  partnerske zemlje sa Zapadnog Balkana i Turska. Pregovori o pristupanju otvoreni su sa zemljama kandidatima Crnom Gorom (2012.), Srbijom (2014.) i Turskom (2005.).

Sjeverna Makedonija zemlja je kandidat od 2005., a Albanija od 2014. Potencijalne zemlje kandidati  su Bosna i Hercegovina (zahtjev za pristupanje EU-u predat je u februaru 2016.) i Kosovo (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu u aprilu  2016.).

Izvor:  Evropska komisija, Evropski savjet

Slika: Google Images