Nova pravila EU o distribuciji osiguranja  od 2018.

/, EU, Novo/Nova pravila EU o distribuciji osiguranja  od 2018.

Nova pravila EU o distribuciji osiguranja  od 2018.

Osiguranje i reosiguranje u EU- nova pravila EU o distribuciji osiguranja  primjenjuju se od 23. februara 2018. godine

Direktivom (EU) 2016/97 Evropskog parlamenta  i Savjeta, od 20. januara 2016.  o distribuciji osiguranja,  propisana su  pravila osnivanja i obavljanja poslova distribucije osiguranja i reosiguranja u Uniji.

Direktiva se  odnosi na sve fizička  ili pravna lica  koja su osnovali preduzeće, ili koji planiraju  da osnuju preduzeće u nekoj od država članica s ciljem osnivanja i obavljanja distribucije proizvoda osiguranja i reosiguranja.

U smislu ove direktive, distribucija osiguranja znači djelatnost predlaganja ugovora o osiguranju, savjetovanje o njima ili obavljanja drugih pripremnih radnji za sklapanje ugovora o osiguranju, ili sklapanja takvih ugovora, ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovom izvršavanju, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva, uključujući pružanje informacija o jednom ili više ugovora o osiguranju u skladu s kriterijima koje odaberu potrošači putem internetske stranice ili nekog drugog medija i sastavljanje rang-liste proizvoda osiguranja, uključujući i poređenje cijena i proizvoda ili popust na cijenu ugovora o osiguranju, ako potrošač može direktno ili posredno sklopiti ugovor o osiguranju na internetskoj stranici ili drugom mediju.

Distribucija reosiguranja, u smislu ove direktive, znači aktivnosti savjetovanja, predlaganja ili sprovođenja drugih poslova u pripremi sklapanja ugovora o reosiguranju, sklapanje tih ugovora ili pomoć u upravljanju tim ugovorima i njihovoj sprovođenju, posebno u slučaju odštetnih zahtjeva, uključujući i kada ih sprovodi društvo za reosiguranje bez intervencije posrednika u reosiguranju.

Posrednik u osiguranju, znači svako fizičko ili pravno lice, osim društva za osiguranje ili društva za reosiguranje ili njegovih zaposlenih i osim sporednog posrednika u osiguranju, koja za naknadu osniva ili obavlja poslove distribucije osiguranja, dok posrednik u reosiguranju,  znači svako fizičko ili pravno lice osim društva za reosiguranje ili njegovih zaposlenih, koji za naknadu osnivaju ili obavljaju poslove distribucije reosiguranja.

Sporedni posrednik u osiguranju, u smislu ove directive, znači svako fizičko ili pravno lice, osim kreditnih institucija ili investicionih društava u skladu s članom 4. stav 1. tač. 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 Evropskog parlamenta i Savjeta, koja za naknadu osniva ili obavlja poslove distribucije osiguranja kao sporednu djelatnost, pod uslovom da su ispunjeni sljedeći uslovi:

  • glavna poslovna djelatnost dotičnog  fizičkog ili pravnog lica nije distribucija osiguranja;
  • dotično fizičko ili pravno lice distribuira samo određene proizvode osiguranja koji služe kao dopuna nekoj robi ili usluzi;
  • dotični proizvodi osiguranja ne obuhvataju životno osiguranje ili rizik od odgovornosti, osim ako ono što obuhvataju dopunjuje robu ili uslugu koje posrednik pruža kao svoju glavnu poslovnu djelatnost.

Direktiva  se ne odnosi se na sporedne posrednike u osiguranju koji pružaju usluge distribucije osiguranja ako se primjenjuju  svi  navedeni uslovi:

(a) osiguranje predstavlja dopunu robi ili usluzi koju pruža bilo koji dobavljač, ako takvo osiguranje pokriva: rizik kvara, gubitka, krađe ili oštećenja robe ili nekorištenja usluge koju dobavljač dobavlja; ili oštećenje ili gubitak prtljaga i druge rizike vezane uz putovanje rezervisano kod toga dobavljača;

(b) iznos godišnje premije za proizvod osiguranja ne premašuje 600 EUR, izračunato na proporcionalnoj godišnjoj osnovi;

(c) odstupajući od tačke (b), ako osiguranje predstavlja dopunu usluzi iz tačke (a), a ta se usluga pruža tri mjeseca ili manje, iznos premije ne premašuje 200 EUR po osobi.

Direktivom je predviđeno da države članice obezbjeđuju da nadležna tijela prate tržišta, uključujući tržište proizvoda dodatnog osiguranja koji se stavljaju na tržište, distribuiraju ili prodaju u njihovoj državi članici ili iz nje.

Direktiva se  ne primjenjuje na poslove distribucije osiguranja i reosiguranja koji su povezani s rizicima i obavezama van Unije.

Takođe, Direktiva ne utiče na pravo države članice u području poslova distribucije osiguranja i reosiguranja kojima se bave društva za osiguranje i reosiguranje ili posrednici u osiguranju i reosiguranju s poslovnim nastanom u trećoj zemlji na čijem državnom području posluju u skladu s načelom slobode pružanja usluga, pod uslovom da je zajamčeno jednako postupanje prema svim licima koji obavljaju ili imaju odobrenje za rad za obavljanje poslova distribucije osiguranja i reosiguranja na tom tržištu.

Direktiva ne uređuje poslove distribucije osiguranja ili reosiguranja koji se obavljaju u trećim zemljama.

Propisano je  da države članice donose zakone i druge propise koji su potrebni za usklađivanje s  Direktivom do 23. februara  2018.

Ovom se Direktivom nastoji postići minimalno usklađivanje te se njome ne  spječavaju države članice da zadrže ili uvedu strožije odredbe s ciljem zaštite potrošača, pod uslovom da su te odredbe u skladu s pravom Unije, uključujući ovu Direktivu.

Ključno je da ce potrošači i mali ulagači mogu  imati koristi uvođenjem ovih pravila, pored ostalog, zbog veće transparentnosti distributera osiguranja po pitanju cijene i troškova njihovih proizvoda tako da potrošačima bude jasno šta plaćaju,  te boljih i jasnijih informacija.

Direktiva zamjenjuje i preinačuje Direktivu 2002/92/EZ o posredovanju u osiguranju, što stupa na snagu od 23. februara  2018. godine.

Delegiranje uredbe

U međuvremenu, Evropska komisija je donijela dvije delegirane uredbe kojima je izvršena dopuna Direktive 2016/97.

  1. Naime, Delegiranom uredbom (EU) 2017/2358 d 21. septembra 2017. dopunjena je  Direktiva (EU) 2016/97 u pogledu zahtjeva za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima za društva za osiguranje i distributere osiguranja. Uredbom su  utvrđena   pravila o održavanju, primjeni i preispitivanju mjera za nadgledanje proizvoda osiguranja i upravljanje njima te za velike prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije njihovog stavljanja na tržište ili distribuiranja potrošačima („postupak odobravanja proizvoda”) te pravila o mjerama za distribuciju tih proizvoda osiguranja.

Ova Uredba primjenjuje se na društva za osiguranje i posrednike u osiguranju koji su proizvodači proizvoda osiguranja koji se prodaju potrošačima („proizvođači”), kao i  na distributere osiguranja koji pružaju savjete o proizvodima osiguranja koje ne proizvode ili ih preporučuju. Uredba se primjenjuje  od 23. februara 2018. godine.

  1. Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/2359 d 21. septembra 2017. dopunjena je Direktiva (EU) 2016/97 u pogledu obaveze informisanja i pravila poslovnog ponašanja koja se primjenjuju na distribuciju investicionih  proizvoda osiguranja.

Ova Uredba primjenjuje se na distribuciju osiguranja u pogledu prodaje investicionih proizvoda osiguranja koju obavljaju posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje.

U smislu  ove Uredbe „relevantna osoba” u odnosu na posrednika u osiguranju ili društvo za osiguranje znači sljedeće: direktor, partner ili slično ili rukovodilac posrednika ili društva, zavisno od slučaja; zaposlenik posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje, kao i bilo koje drugo fizičko lice  čije su usluge stavljene na raspolaganje i pod kontrolu posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje i koja je uključena u distribuciju investicionih  proizvoda osiguranja;  fizičko lice   koje je neposredno uključeno u pružanje usluga posredniku u osiguranju ili društvu za osiguranje na osnovu sporazuma o izdvajanju poslovnih procesa, a u svrhu distribucije investicionih proizvoda osiguranja od strane posrednika ili društva.

Stimulans, u smislu ove uredbe, znači naknada, provizija ili nenovčana korist koju daje posrednik ili društvo u vezi s distribucijom investicionog proizvoda osiguranja bilo kojoj strani osim potrošaca ili osobe koja djeluje u njegovo ime, ili prima od nje.

Sistem stimulansa , u smislu ove delegirane uredbe, znači skup pravila kojima se uređuje , uključujući uslove  za plaćanje stimulansa.

Ova uredba primjenjuje se od 23. februara 2018. godine, i u cjelosti je obavezujuća i  direktno se primjenjuje u svim državama članicama EU.

 

Prolex Consulting

IDEJOM DO CILJA

 

2018-01-11T13:09:40+00:00December 28th, 2017|Direktive, EU, Novo|